Nasilje nad starijim ženama-poslednji tabu

Slika koja prikazuje temu nasilja nad starijim ženama kao poslednji tabu u društvu, sa naglaskom na potrebu za zaštitu prava starijih žena.

Nasilje nad starijim ženama -poslednji tabu je deo istraživanja sprovedenog u okviru projekta “Prevencija nasilja nad starijim ženama” koje je finansirano od strane Kabineta ministarke bez portfelja zadužene za koordinaciju aktivnosti u oblasti rodne ravnopravnosti, sprečavanja nasilja nad ženama i ekonomskog i političkog osnaživanja žena

Učestalost nasilja:

Prema rezultatima istraživanja, 39,2% žena starijih od 65 godina doživelo je nasilje, bilo u privatnom, javnom prostoru ili kao svedoci nasilja. Nasilje se javlja u različitim oblicima, uključujući:

  • Zanemarivanje (24,2%): Više od 21% ispitanica doživelo je zanemarivanje jednom, dok je 65,5% prijavilo ponovljeno zanemarivanje. Počinioci su najčešće partneri, supružnici i sinovi.

  • Finansijsko nasilje (13,1%): 9% žena prijavilo je ograničenja u donošenju finansijskih odluka, dok je 8,6% iskusilo neovlašćenu kontrolu nad imovinom. Partneri i sinovi su najčešći počinioci.

  • Emocionalno/psihološko nasilje (16,2%): 12,3% žena doživelo je omalovažavanje, dok je 11,1% bilo izloženo verbalnom zlostavljanju. Počinioci su uglavnom partneri, supružnici i poznanici.

  • Fizičko nasilje (4,5%): 3,7% ispitanica prijavilo je fizičke napade, a najčešći počinioci su partneri i poznanici.

  • Seksualno nasilje (1,4%): 1,2% žena doživelo je seksualni nagoveštaj koji ih je učinio neprijatnim.

  • Kršenje ličnih prava (12,9%): 10,7% žena prijavilo je da ih je bliska osoba sprečavala u donošenju odluka o ličnim poslovima ili rutinama.

Nasilje van kuće:

Nasilje se ne dešava samo unutar doma, već 19,9% žena doživelo je nasilje u javnim prostorima ili institucijama, kao što su bolnice, parkovi ili javni prevoz. Kršenje prava i emocionalno zlostavljanje najčešće su prijavljeni oblici nasilja u javnim prostorima.

Svedočenje nasilju:

23,6% žena svedočilo je nasilju, pretežno na javnim mestima kao što su ulice i parkovi, dok je značajan broj njih bio svedok nasilja u ustanovama, kao što su bolnice i ustanove za starije osobe.

Socio-demografski faktori rizika:

Nasilje je češće među ženama koje:

  • Žive u ruralnim područjima (49,7% u odnosu na 34,7% u urbanim sredinama).
  • Imaju niži nivo obrazovanja (53,4% sa osnovnim obrazovanjem).
  • Prijavljuju lošije zdravstveno stanje.
  • Suočavaju se sa materijalnim teškoćama.

Neprijavljivanje nasilja:

Većina žena nije prijavila nasilje, a glavni razlozi za neprijavljivanje uključuju strah od odmazde (32,3%), osećaj stida (31,5%) i verovanje da ništa neće promeniti (48%).

Posledice nasilja:

Žrtve nasilja izjavljuju da se suočavaju sa osećajem bespomoćnosti (53,7%), strahom (52,7%) i usamljenostima (30,5%). Takođe, žene koje su doživele nasilje prijavile su lošije fizičko i mentalno stanje u poređenju sa ženama koje nisu bile izložene nasilju.

Zaključci:

Podaci iz ovog istraživanja ukazuju na ozbiljnu i duboku sistemsku ranjivost starijih žena u Srbiji. Nasilje koje vrše partneri i članovi porodice najčešći je oblik zlostavljanja, a socijalni faktori poput života u ruralnim područjima, nižeg nivoa obrazovanja i ekonomske nestabilnosti dodatno povećavaju rizik. Rezultati istraživanja pružaju osnovu za kreiranje specifičnih smernica za zaštitu i prevenciju nasilja, sa ciljem unapređenja socijalnih i pravnih uslova za žene starije od 65 godina.

Preporuke:

Za smanjenje nasilja i zaštitu starijih žena nužno je sprovesti specifične intervencije koje će uključivati socijalnu podršku, edukaciju o pravima starijih osoba, zakonodavne promene i kampanje za destigmatizaciju žrtava nasilja. Takođe, borba protiv predrasuda prema starijim osobama mora biti ključni element strategije prevencije.

Istraživanje ukazuje da nasilje nad starijim ženama u Srbiji nije samo individualni problem, već društveni fenomen koji zahteva sveobuhvatan pristup u rešavanju.

Više o istraživanju možete pročitati na linku.